Gradilište je bilo
moje igralište.

Ciglu po ciglu gradila sam ono što danas stvaram - znanje iz građevine i proračune konstrukcija, specijalizaciju u potresnom inženjerstvu, dizajn interijera, stručni nadzor gradnje i tehnička savjetovanja na terenu.

Zvuči čudno? Možda.

Ali istina je da je moje gradilište počelo puno prije prvog posla, fakulteta ili vlastite tvrtke.

Počelo je još dok sam kao djevojčica blatnom smjesom “žbukala” drvenu ogradu kako između dasaka ne bi ostale rupe.

Dok su se druga djeca igrala barbikama, mene je fasciniralo gradilište.

Moj tata imao je građevinski obrt i odlasci na gradilišta bili su dio mog djetinjstva.

Kada su roditelji gradili vikendicu, s radnicima sam rano ujutro odlazila na gradilište i tamo ostajala satima. Nisam htjela ići doma.

Sjedila sam na tlu, promatrala, slušala, pjevala s radnicima i upijala sve oko sebe.

• Kako nastaje prostor.
• Kako se nešto gradi.
• Kako izgleda dobar rad.
• I kako izgleda kada nešto nije dobro napravljeno.

Bez da sam tada bila svjesna, gradilište me učilo odgovornosti, detaljima i tome da iza svake dobre građevine stoji puno više od samih zidova.

I možda upravo zato ni danas nisam izgubila isti osjećaj uzbuđenja kada crtež s papira postane stvarnost.

Srednja škola za građevinskog tehničara bila je prvi ozbiljan korak u tom smjeru. Imala sam profesore i ljude koji su dodatno učvrstili moju ljubav prema arhitekturi i građevini, a Građevinski fakultet u Zagrebu bio je potvrda da sam odabrala pravi put.

Nakon fakulteta iskustvo sam gradila kroz različita područja struke:

• — tehnička rješenja građevinskih konstrukcija
• — projektiranje i proračun montažnih zgrada
• — analizu nosivosti postojećih građevina
• — kontrolu izvedbe građevinskih radova
• — projektiranje i nadzor

Ali ono što me možda najviše oblikovalo nije bilo samo tehničko znanje. Kroz volontiranja i rad s ljudima naučila sam koliko su komunikacija, razumijevanje i ljudski pristup važni, jer građevina ne mora biti hladna i suhoparna.

Prostor je uvijek priča o ljudima.

Nakon godina rada znala sam da želim stvoriti nešto svoje.

Tvrtku koja neće nuditi samo “uslugu”, nego cjelovit pristup prostoru, od sigurnosti konstrukcije do osjećaja doma.

Još od malena imala sam osjećaj da jednoga dana, čak i kada završim fakultet i naučim sve tehničke strane projektiranja, i dalje neće biti dovoljno znati samo kako se gradi.

Kako stvoriti prostor koji je stvarno dobar za čovjeka?

Ne samo funkcionalan. Ne samo estetski lijep. Nego prostor u kojem se čovjek osjeća mirno, sigurno, motivirano i svoje.

Dugo sam vjerovala da odgovor leži u dizajnu interijera. Zato sam nakon građevinskog fakulteta završila i edukaciju za dizajn interijera, uvjerena da će mi upravo to dati ono znanje koje mi nedostaje.

Ali osjećaj da postoji nešto više i dalje je bio prisutan.

Tijekom rada na jednom projektu prvi put sam čula za Vastu — drevnu znanost i filozofiju uređenja prostora. Iz znatiželje sam krenula istraživati, a vrlo brzo shvatila da sam pronašla upravo ono što sam cijelo vrijeme intuitivno tražila.

Zaljubila sam se u način na koji prostor može utjecati na čovjekovu svakodnevicu, emocije, odnose, produktivnost i osjećaj unutarnjeg mira.

A kako za mene prostor nikada nije samo estetika, nego i sigurnost, svoj profesionalni put dodatno sam usmjerila i prema potresnom inženjerstvu.

Danas kroz svoj rad spajam konstrukciju, dizajn interijera, Vastu princip uređenja i sigurnost prostora, jer vjerujem da pravi prostor ne mijenja samo način na koji živimo, nego i način na koji se osjećamo svaki dan.

Projektiram osjećaj sigurnosti, funkcionalnosti i prostor u kojem se čovjek osjeća dobro.

I možda je baš zato sve zapravo krenulo od one djevojčice koja je blatom popravljala ogradu jer je bila uvjerena da gradi nešto važno.

Svaki projekt koji ste mi povjerili postao je dio priče koja je dovela do ovog priznanja. Posebno sam ponosna i zahvalna svim dosadašnjim klijentima koji su mi ukazali povjerenje.